Istina Sud i Ljubav određuju naš Život
O Istini Sudu i Ljubavi. I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. Prva Mojsijeva 2:21-25 Zatim zmija vara Evu da proba rod sa drveta poznanja dobra i zla; a ona daje i Adamu da proba. I dolazimo u sledeću situaciju.
Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.. Prva Moj. 3:7
Ako imamo na umu Hristove reči da je carstvo nebesko u nama samima, da je to svet naših misli: naš um, onda možemo videti da način našeg mišljenja i doživljaj svega zavisi da li jedemo sa drveta života ili ovog drugog drveta. Jer dok su jeli sa drveta života Adam i Eva nisu imali svest da je biti go sramota. Svest o sramu dolazi tek sa kušanjem plodova sa drveta poznanja dobra i zla.
Pogledajmo decu: Hristos kaže da je njihovo carstvo nebesko, a deca ne znaju da je biti go sramota. Tek kroz našu školu, kroz vaspitanje nas koji smo zli deca počinju da imaju svest šta je dobro a šta zlo i da treba da se stide golotinje svoga tela. Sve ove stvari se dešavaju u našem umu.

Mi smo nekada jeli plodove sa drveta života koje je deo nas, deo našeg uma. Što će reći da Hristos oduvek živi u nama. On je Istina u našem umu koja kaže da ništa samo po sebi nije zlo nego ako mi mislimo da je nešto zlo onda je nama to zlo.
Svest o zlu mi smo dobili kušajući plodove sa drveta poznanja dobra i zla, slušajući svoj intelekt. Postavlja se pitanje: zašto sada mi ne čujemo glasove i misli koje dolaze sa drveta života? Zato što se heruvim sa plamenim mačem, heruvim zaklanjač, naš intelekt vije ispred drveta života i sprečava nas da čujemo glas razuma koji je u drvetu života.
Sada kada znamo da je Hristos deo nas samih: da živi u nama: A Jevanđelje nas uči da treba da jedemo njegovo telo i da treba da pijemo njegovu krv jer je u tome Život. Šta je telo Hristovo? To je istina koja je u drvetu života.
Šta je krv Hristova koja nas pere od svakog greha? To je osećanje radosti koje izvire iz ljubavi prema bližnjima i prema Bogu koji je Istina. Jer kada se hranimo istinom mi ne sudimo da je išta zlo, već nam je sve dobro i svemu se radujemo, kao i mala deca što čine. Pa i ako se malo
naljute brzo oproste i opet se raduju.
Dok ko jede sa drveta poznanja dobra i zla, negov sud koji počiva na zabludi je pun zla i on umesto da pije vino radosti, krv Hristovu, on pije vino gneva Božijeg.
Svi misle da je sveti gral čaša, ali nije: sveti gral je sud u kome je krv Hristova. Sud iz koga izvire Ljubav i Radost življenja. I ta krv je vino novog zaveta , Ljubav Božija koja se prolila za naše spasenje da u njoj imamo život. A sud koji počiva na istini će uvek iz sebe davati da se pije vino radosti. A sud koji počiva na zabludi će uvek iz sebe točiti vino gneva. Kako sudimo iz takvog suda pijemo vino ljubavi ili greha.
Vidimo da se sve ovo dešava u našem umu: kao i da je jako važno kakva je istina koja je u nama. Heraklit kaže; “Oči su ljudima rđavi svedoci, ako imaju varvarske duše”. Ali Heraklit je tu malo kratkovid, jer nije spoznao da ono šta vidimo prolazi kroz filter naše istine, i da od istine zavisi nakvo je svedočanstvo naših očiju.
Od naše istine zavisi naš sud, a od suda osećanja koja će dati naša duša. Nije duša kriva što su naše oči kvarne. Istina je ta koja će učiniti da mi izgubimo dušu. Ispravno bi bilo reći; Oči su ljudima rđavi svedoci, ako je njihova istina sastavljena od zabluda.
Dobra stvar je da se istine i zablude mogu promeniti; Pa kada činimo greh mi u svom umu opravdavamo to i u umu gradimo zabludu, a kada činimo dobre stvari onda u svom umu pravdajući to mi gradimo istinu. Naš život zavisi od toga je li naš bog bog istine ili bog zablude. |
Istina u Koju se Veruje
Kada čovek govori ono u šta veruje da je istina onda on ne laže, on je iskren i iznosi ono u šta veruje. Ako neko drugi zna ili veruje da to nije istina, to još uvek ne znači da ovaj prvi laže.
Čovek je neiskren samo kada govori ono što i sam ne veruije ili zna da to nije istina.
Ono šta je za nekoga laž za drugoga je istina.
Neko veruje u vračare i na svakom koraku nalazi dokaze da vračere imaju moć i da utiču na njegov život.
Ljubomoran čovek sumnja u svoju ženu i na svakom koraku nalazi dokaze njene nevere.
Ateista na svakom koraku nalazi dokaze da Bog ne postoji a vernik svuda nalazi dokaze da Bog postoji.
Neko veruje u vanzemaljce i svuda nalazi dokaze da vanzemaljci postoje i da su tu oko nas.
Malo dete se udari i kažemo mu; daj da poljubim pa će da prođe. Dete da prst, mi poljubimo i prst prestane da boli.
Eto kolika je moć vere, svakome biva onako kako veruje.
Zato ja kada biram u šta ću da verujem dobro razmislim šta će najbolje uticati na moju sudbinu i na to kako ću ja da doživljavam ljude i događaje.
Jer ako verujem da me svi vole i da sam okružen prijateljima to postaje moja istina, I kada sudimo ljudima ja sudim kroz to da me oni vole , pa ako se desi da neko i hoće da me uvredi ja to prihvatim kao šalu i nasmejem se tome kao dobrom vicu.
Tako izbegnem da sudim loše i da umesto radosti imam gnev, bes, ljutnu kao posledice pogrešnog suda.
Ćovek koji ne čini dobra dela prema bližnjima ni sam ne može da poveruje da bi njega neko mogao da voli, Zato ako želimo da budemo voljeni moramo se malo potruditi oko toga, Dovoljno je da ljudima posvetimo malo pažnje pa smo za njih puno učinili.
Jer naš sud se uvek oslanja na ono šta je naša istina.
Ako je naša istina sastavljena od zabluda i predrasuda onda će naš život da bude obojen jako sivim bojama, bojama gneva besa ljutnje.
Mudar čovek svojim dobrim delima,pravdajući ih u svom umu obljikuje svoju istinu da bude izvor radosti .Njegova Istina postaje Izvor Života, Fontana Mladosti u njemu samome