Category: Blog

  • Harmonija

    Harmonija

    Učinimo Život Lepšim Dostojnim Življenja

    Harmonija, sazvučje, satreperavanje, saglasnost…

    Kada se dva talasa, bili oni zvučni, elektromagnetni ili nekakvi drugi susreću u pravilnim vremenskin razmacima, tada ta dva talasa ostvaruju harmoniju, satreperavanje,saglasnost ili sazvučje.

    Tako da što više instrumenata svira jednu kompoziciju, ona biva sve lepša i lepša. I kada jedan instrument počne da falšira on remeti harmoniju celog orkestra.

    Ako bismo društvo gledali kao jedan orkestar, onda bi svako od nas ko pokušava da ostvari svoju jedinstvenost bez da obraća pažnju na ostatak društva, bio taj instrument što falšira i remeti harmoniju.

    Učinimo Život Lepšim

    U društvu, kao i u orkestru uvek ima mesta da svako od nas ostvari svoju jedinstvenost, i da pritom ne naruši harmoniju društva. Ali u našem društvu ima previše onih koji hoće da ostvare svoju jedinstvenost na račun društva u kojem žive, stvarajući na taj način muziku koja je nepodnošljiva za slušanje .

    To se u društvu oseća kao jedan taman oblak koji se nadvio nad sve nas i niko ne vidi kada će taj oblak proći da i nama sunce grane. A istina je da svi mi kumujemo tom oblaku što se nadvio nad nama našim neodgovornim odnosom prema društvu u kojem živimo, našim nemoralom.

    Jer krademo,lažemo otimamo od slabijih, prodali bi dupe za pare. A onda se čudimo zašto nam je takvo stanje u društvu. Otkud narkomanija, prostitucija,lopovluk,alkoholizam,kocka, bezobrazluk i šta sve još.

    Dusa Učinimo Život Lepšim

    Pogledajmo harmoniju na nivou porodice: i tu ako nema žrtvovanja svojih interesa zarad harmonije život u porodici postaje mučan.

    Svugde gde vlada sebičnost nema harmonije jer sebičan čovek ne želi da žrtvuje ništa svoje zarad drugih. Kurvar zakida porodicu radi svog zadovoljstva, kockar takođe, alkoholičar…. Svađe nastaju jer se interesi sukobljavaju pa nema harmonije. Bez odricanja nema ništa od harmonije u porodici.

    Nažalost dokle god ljudi koji se oslanjaju na intelekt a ne koriste razum vode ovo društvo, ne zna se kada će taj oblak proći.

  • Dostojanstvo

    Dostojanstvo

    Kako se ponašati prema onima koji nas stalno peckaju?

    Stvar je da nas ta njihova peckanja povređuju i nanose nam bol, a to je zato što mi pogrešno doživljavamo te ljude, doživljavamo ih kao neprijatelje jer smo ponosni na svoju veru i na svoj izbor. A ponos je najveći neprijatelj jednog Hrišćanina.

    Ponosan Hrišćanin je onaj koji očekuje da će drugi ljudi da vrednuju ono kakav je on. Hrišćanin treba da ima dostojanstvo a ne ponos, ponos pripada gordosti. Jer dostojanstvo je svetlost a suprotno njemu je Gordost kao tama.

    Da bi smo stekli dostojanstvo mi treba da činimo nešto dobro, nešto što će nama dati vrednost koja više neće zavisiti od toga šta drugi ljudi misle o nama. Čovek koji svoju vrednost dobija od Boga, jer čini Božija dela stiče dostojanstvo i više mu ljudska peckanja ne mogu ništa.

    Kako se ponašati

    Dostojanstven čovek može da se ponizi a ponosan to nije u stanju. Kada dostojanstvenom kažu da je loš čovek on to dočeka s prijateljskim osmehom i pride ponizi sebe. Kaže nešto u stilu: Ma ja sam i veća baraba nego što ti misliš. Tako dostojanstvenom čoveku nije teško da se ponizi i ne traži da ga ljudi cene već gleda šta će Bog da misli o njemu.

    Dostojanstven čovek saoseća sa svojim neprijateljima i kroz saosećanje od njih pravi prijatelje. Zato treba imati sažaljenja prema onima koji se nisu rodili kao sinovi božiji. Oni su stvorenja i kao takvi su niža bića, sa manjom moći rasuđivanja.

    Hoćemo li se ljutiti na malo dete kada napravi nešto što nam se ne sviđa? Zar mu nećemo oprostiti i čekati da poraste i shvati da to nije bilo u redu. I sve jedno ćemo ga voleti dok čekamo da odraste.Tako treba i sa ljudima koji se nisu rodili kao sinovi Božiji.

    Kako se ponašati

    Kao kad vidiš lane ostalo bez roditelja, pa ga uzmeš sebi i neguješ ga s ljubavlju dok ne odraste. Ti ga ne žališ nego ga neguješ i raduješ se njegovom odrastanju, i danu kada će se vratiti u prirodu.

    U saosećanju je život a u žaljenju smrt, tako je velika razlika između njih. Tako saosećajući one koji nas peckaju i ponizivši sebe u dostiojanstvu, nas neće peckati te otrovne strelice upućene ka nama.