Category: Sviće Jutro

  • Zakon Ljubavi, Vere i Nade – Večni Zakon Istine, Moći i Sreće

    Zakon Ljubavi, Vere i Nade – Večni Zakon Istine, Moći i Sreće

    Zakon Ljubavi, Vere i Nade – Večni Zakon Istine, Moći i Sreće

    Imaj Ljubav, Veru i Nadu – imaćeš SVE i više od toga, imaćeš VEČNU ISTINU, NAJVEĆU MOĆ I TRAJNU SREĆU.

    Čista Ljubav je „materijal“ od koga je sačinjena Metafizička (Duhovna) Suština Sveta. Sam Bog je takođe Ljubav, koja nije samo atribut, svojstvo – već Primarna Supstanca iz koje je sve nastalo. Sve što je ružno, nastalo je naknadnim izobličenjem Ljubavi. Osnovno njeno svojstvo jeste Harmonija. Tamo gde nema ljubavi, nema ni harmonije – i obratno.

    Pogrešno je reći: stvarajmo ljubav. Ispravno je reći: imajmo ljubav. Jer, ne možemo stvarati ono što je stvoreno u Večnosti, ali se toga možemo odreći ili prihvatiti. Nedostatak ljubavi nije ništa drugo nego nedostatak harmonije, odricanje od sopstvene suštine i gaženje metafizičkih istina. Svako ljudsko zlo samo je izobličena i „izvrnuta“ ljubav. Čak i ono što u svakodnevnom životu nazivamo „ljubavlju“ predstavlja u suštini baš „izvrtanje“ i suprotnost Čiste ljubavi.

    Zakon Ljubavi

    Vera je najmoćnije „oruđe“ kojim čovek raspolaže. Naivni realizam postavio je stvari naopačke: sumnju je pretpostavio veri, a kao preduslov za verovanje postavio navodno „razumevanje“. Međutim, nema razumevanja bez vereNema ni istine bez vere. Vrhunac razumevanja i jeste racionalna spoznaja moći vere, a svako pravo razumevanje predstavlja nagradu i rezultat istinske vere.

    Ovde, naravno, nije reč o veri u religij-skom smislu, već o veri po sebi, dakle o Suštinskoj Veri. Imati Suštinsku Veru – znači bezuslovno verovati u ono što se želi postići, a ne u ono što je neko drugi propisao i nametnuo.

    Hrist je vrlo jasno i slikovito govorio o moći vere. On nije krio da su i njegove božanske moći prvenstveno plod vere. Isceljenima je govorio „vera tvoja pomože ti“, a svojim učenicima  objašnjavao je da će se i planina podići i baciti u more kada joj se to kaže, samo ako se nijednog trena ne posumnja da će se to stvarno desiti. Jasno je da je Hrist govorio o snazi bezuslovnog verovanja u ono što se želi postići. Vera kao dogmatizovana hrišćanska religija nastala je tek kasnije

    Mnogi su ljudi znali za moć vere i njom se naveliko služili. Neki su toga bili svesni, a neki nisu ni znali o čemu se tačno radi. Čak su i paganski plemenski vračevi znali da se mnogo lakše postiže ono što se želi ako se to ne dovodi u sumnju. Zbog toga su na razne načine svoje saplemenike pokušavali da prinude na verovanje.

    Svi rituali upravo imaju tu svrhu – da se kod učesnika stvori utisak smislenosti i svrhovitosti, čime treba probuditi njihovu veru i odagnati sumnju. Metafizički evoluiranom čoveku tako nešto nije potrebno – kada nešto poželi, on najpre posumnja u svoje sumnje i bezuslovno poveruje u ostvarenje svoje želje, kao što bezuslovno veruje da će ujutru opet svanuti.

    Nada predstavlja snagu duhovnog pogleda u budućnost, a manifestuje se kao mašta i sposobnost vizuelizacije. Ona u stvari predstavlja metafizički plan za ostvarenje želja. U svakodnevnom životu rečju nada označava se svako pozitivno očekivanje, ali to obično nema mnogo veze sa Istinskom Nadom. A pod Istinskom Nadom podrazumevamo primarnu sposobnost bezuslovnog očekivanja i jasnog viđenja onoga što se priželjkuje.

    Ljubav, Vera i Nada samo u sadejstvu predstavljaju najveću moguću MOĆ. Ljubav predstavlja „materijal“, Vera „oruđe“, a Nada je „plan“. Ako neko gradi kuću – neophodno je svo troje. Slaba je korist od materijala, ako nema alata i plana; ne vredi ništa alat, ako nema kvalitetnog materijala; a ne vredi ništa ni plan bez materijala i alata. I oni koji se služe crnom  magijom koriste moć vere (negativne), ali bez ljubavi. Oni što imaju nadu bez vere – imaju samo praznu maštu i bolesne ambicije.

    A oni koji imaju ljubav bez vere i nade jesu pozitivni i zaslužuju svaku blagodat – ali ne mogu do nje da dopru (kao gladan čovek koji je pošteno zaradio mnogo hlebova i sve ih nosi u rukama, ali zato što su mu ruke zauzete on ne može da odlomi i pojede jedan komad, iako mu hlebovi stalno ispadaju okolo i drugi ih jedu). Nema te ovozemaljske moći koja se koliko-toliko može meriti sa onim što predstavlja MOĆ LjUBAVI, VERE I NADE.

    Tekst preuzet sa sajta Istinik

  • Osmišljavanje

    Osmišljavanje

    Osmišljavanje je način da se uredi život unošenjem smisla u njega

    Osmišljavanje je način da se uredi život unošenjem smisla u njega. Kada čovek ne zna da upravlja svojom voljom onda je sve što bi uzeo da radi za njega muka.

    Muka mu je da čini dobro, muka mu je da ode do igrališta da se igra, sve što smisli da bi mogao da uradi mu je teško i bezveze. Sedi tako i čeka da se desi nešto što bi ga pokrenulo. A to nešto nikako ne dolazi, depresija i beznađe razaraju njegov život. Ali toliko obrazovanje i toliki učitelji a niko nas nije naučio kako se upravlja svojom voljom.

    Šta! voljom se upravlja!?

    Zar to ne dolazi samo po sebi? E pa ne dolazi, to se uči u životnoj školi. A pošto je naš život naš Bog, to nas Bog kroz život uči kako da živimo.

    Osmišljavanje

    Da bismo mogli da upravljamo svojom voljom prvo treba da naučimo da upravljamo carstvom koje treba da nasledimo, carstvom svijih misli. Inače ćemo večno robovati mislima kojima bi trebalo da vladamo. Jer misli kojima se bavimo su uzrok čamotinje u kojoj se nalazimo. Tri su stvari koje čine život vrednim življenja, istina,harmonija i smisao.

    Te tri stvari u nama izazivaju oduševljenje i pokreću nas iz mrtvila na svakakve akcije. U svemu je moguće naći smisao, neki ga nalaze u kocki, opijanju,neko ga nalazi u sticanju materijalnih bogatstava a neko duhovnih. Smisao pokreće volju u čoveku da radi s voljom to šta radi.

    Ako neko radi neki posao a ne vidi smisao zašto bi to radio tada taj čovek radi bez volje i taj posao je za njega muka a ne zadovoljstvo. Ako hoćemo da se izborimo sa čamotinjom onda moramo da naučimo da osMislimo svoj život. A Otac Tadej kaže da smo mi mislena bića. što znači da razmišljajući mi osmišljavamo svoj život.

    Dakle lepo se smestimo da nam bude udobno i usmerimo svoje misli u pravcu mišljenja i traženja smisla na određenu temu. Recimo; kako da zavolim to što radim i kakav bi smisao mogao da nađem u tom poslu koji radim. Ili na temu; kakva bi to ideja bila koja bi me naterala da se pokrenem da uradim nešto, ideja koja ima smisla.

    Čemu da posvetim svoj život što bi učinilo da on počne da ima smisla?

    Ako ti Otkrijem Ranjivu Stranu Sebe Osmišljavanje

    Počne se sa malim stvarima, pa kad naučimo da osMišljavamo male detalje u svom životu lako ćemo preći na sam život. Osmišljavanjem mi obogaćujemo svoj život i činimo da on bude vredan življenja.

    To je posao jednog Božanskog bića kakvi smo mi koji verujemo u Isusa Hrista, kreiranje sopstvenog života kroz osmišljavanje istog. Jer kako se dolazi do Oduševljenja koje nas pokrene na neverovatne stvari? Pa preko smisla koji unama izazove oduševljenje.

    Dođe neko i kaže nam; ajd da uradimo ovo ili ono. I to u nama izazove oduševljenje i odma krećemo. Taj neko je osmislio život i za sebe i za nas. A što drugi da nam osmišljavaju život? Zašto ne bismo naučili i sami da to radimo? Cela Srbija bleji i čeka da im političari osmisle život, a pošto i sami vide da ovima to ne pada na pamet, cela Srbija je u depresiji i čamotinji.

    Nemojte da nam sole pamet, svi smo dovoljno pametni da osmislimo svoj život. Malo truda i nauči se to!