Category: Božiji Dodir

  • Kad ne čujemo Boga

    Kad ne čujemo Boga

    Kad ne čujemo Boga

    Kad ne čujemo Boga je jedna iz serijala radio propovedi Božji dodir dr Čarlsa Stenlija. Glas Čarlsu Stenliju na srpskom jeziku pozajmio je Žarko Đorđević. Dr Čarls Stenli je rođen 1932. godine a od 1971. godine je pastor Prve baptističke crkve u Atlanti. Godine 1972. započeo je i radio službu. Sadržaj u mp3 formatu preuzet sa programa radio TWR-SERBIA http://www.twr-serbia.org/

    Tri Lica Božanskog Bića

    Po Bibliji mi smo stvoreni po Božijem Liku, Obrazu. I budući da nas je po svom liku stvorio to bi mi u svom biću morali da možemo da prepoznamo tri lica. Počnimo od drugog lica , jer drugo Božije lice je Sin, Logos. A logos se prevodi kao Um i kao Reč, Dakle sin je Um Božiji: i mi vidimo da smo mi takođe umovi. Znači mi kao um smo drugo lice našeg bića.

    Bog je stvorio Adama od kala Zemaljskog i udahnuo mu duh životni. I posta čovek duša živa, Taj duh što je udahnut Adamu je treće lice našeg bića. Duh koji pokreće naše telo, koji reguliše sve vitalne funkcije tela od disanja, preko krvotoka do ponašanja.

    Recimo čitamo knjigu, i zasvrbi nas glava, duh će pokrenuti desetak milijardi ćelija da počeša to mesto a da mi često toga i ne budemo svesni. U jednoj ćeliji se desi oko dve milijarde dodira između DNK i RNK u sekundi.

    Kad ne čujemo Boga

    I svaki taj dodir ima svoj redosled, sve to obavlja duh koji je u nama i deli ovo telo sa nama. Prvo lice našeg Bića je teško shvatiti jer je nevidljivo za nas i o njemu saznajemo preko Sv duha ako ga ima u nama, a ogleda se u Razumu. Ali ne u ovom razumu koji su Intelektualci smislili; U pitanju je jedan drugi Razum:

    Razum koji dolazi od Boga. I Iskreni Hrišćani( ne formalni hrišćani) čuju njegov glas posredstvom Svetoga Duha. Videći da tri lica dele telo u kome živimo, tako razumemo kako funkcioniše Božansko biće sa tri lica koja su kao tri osobe u jednom telu sa tačno određenom funkcijama.

    Ako pogledamo da svako od tri Božanska lica ima ima svoj delokrug u Božanskom biću, da čak imaju i različato mesto gde deluju: nameće se da su sva tri lica jednaka po važnosti.

    Sin kroz poslušnost, hvalu i poniznost slavi Oca i Sv duha. Sin je Um Božiji, i u Njemu je sve postalo što je postalo, i bez njega ništa nije postalo: kaže Pismo. Znači um služi za maštanje, smišljanje, vizuelizaciju, planiranje. U mašti je sve stvoreno još pre početka vremena. Bog Otac koji je zakonodavac je sve to pretočio u zakone koji vladaju Svemirom kao i u zakone života.

    Kad ne čujemo Boga

    Duh je sve to doveo u materiju u postojanje. U Jevanđeljima vidimo da je Bog proslavio Sina i u sinu je proslavio sebe. Sv. Duh takođe proslavlja Sina delujući u njemu na slavu Božiju.

    Vidimo da Tri lica Božija međusobno slave jedni druge i ni jedno se ne gura da bude gospodar nego većma slave druga dva lica. Zato nas i Hristos uči da slavimo Boga i da se ne uzdižemo a da će Bog nas proslaviti ako budemo poslušni njemu.

    Mi svojom poslušnošću dolazimo u situaciju da Svo Božansko biće bude poslušno nama i da nas slavi. Od Boga gospodara mi dobijemo Boga koji nam služi kao da je on nama sluga. Ako tako gledamo na stvar vidimo da ni jedno lice nije važnije od druga dva, već da su sva tri podjednako neoprodna za sklad u Božanskom biću.

    Svaka zvezda za sebe misli da je ona najsjajnija zvezda: i gledajući sjaj drugih zvezda udeljenih od nje noj se čini kako je njihova svetlost mala i da nije ništa naspram njene svetlosti. Nažalost zvezda nije svesna da je zbog udaljenosti svetlost ostalih zvezda tako mala, i nije svesna da od nje postoje i mnogo mnogo sjajnije zvezde u tom ogromnom svemirskom prostranstvu.

  • Snaga Slavljenja u Vremenu Nevolja

    Snaga Slavljenja u Vremenu Nevolja

    Snaga Slavljenja u Vremenu Nevolja

    Snaga slavljenja u vremenu nevolja je jedna iz serijala radio propovedi Božji dodir dr Čarlsa Stenlija. Glas Čarlsu Stenliju na srpskom jeziku pozajmio je Žarko Đorđević. Dr Čarls Stenli je rođen 1932. godine a od 1971. godine je pastor Prve baptističke crkve u Atlanti. Godine 1972. započeo je i radio službu. Sadržaj u mp3 formatu preuzet sa programa radio TWR-SERBIA http://www.twr-serbia.org/

    Slepa Vera

    Kakvu bi slobodu imao da traži ljubav neko ko je zao, od nekoga ko je dobar? Pokajanje nije kajanje, već delo kojim čovek donosi odluku da više neće činiti zlo i da će se na sve načine truditi da se popravi, jer nije lako prestati činiti zlo. Đavo nas uvek prevari i navede da ga ponovo učinimo, ali nam se trud da budemo dobri kod Boga već računa da smo na stazi dobra.

    Samo ime pokajanje kaže da je to nešto što dolazi Po kajanju. Čovek se kaje za zlo koje je učinio i počinje da radi nešto suprotno od toga, nešto dobro, Pokajanje je čin kojim se čovek okreće od zla ka dobruI budući da u svom srcu čovek zna koliko je iskren u tome, utoliko ima slobodu da primi Božiju ljubav i oproštenje.

    Druga je stvar što ljubav ne može da primi onaj ko ne može da je da. Kroz pokajanje čineći dobra dela mi se učimo da dajemo ljubav stvarajući tako uslove da i primimo Božiju ljubav.Kada čovek čini dobro, njegov um počinje da misli o dobru i kako da ga učini jer vidi da zbog đavoljih nagovaranja to nije uvek lako izvesti.

    U tom dovijanju kako da i pored borbe u svojim mislima ipak uspe da učini dobro dolazi i do promene uma, dolazi do preobražaja čoveka i on počinje da oseća Božiju ljubav. Kroz Preobražaj čovek dobija Obraz Božiji, a sa njim i slobodu da traži od Boga u svojim molitvama šta mu treba.

    Snaga Slavljenja

    Zakon atrakcije(privlačenja) govori da se slično sa sličnim privlači,tako da molitve onih koji nemaju Obraz Božji, nisu slični Bogu, ne dolaze pred Boga i on na njih ne obraća pažnju. Božja pažnja nam je potrebna jer kroz nju dobijamo pomilovanje i Božju Ljubav. Jer i mi sami najviše ljubavi dajemo baš kroz pažnju koju posvećujemo drugima.

    Zakon

    Zakon koji je Bog otac ustrojio i kojeg se Sv. Duh striktno pridržava govori da mi svojim gresima navlačimo na sebe sud koji se nepovoljno odražava na našu sudbinu kroz razne nevolje i bolesti. Izuzeti od ovog suda mogu biti samo oni koji su pomilovani od vrhovnog sudije. Zato nam je potrebna Njegova pažnja, da bi smo bili pomilovani i da nas ne stigne zlo koje smo zaslužili.

    A da bi na naše molitve Bog obratio pažnju moramo biti slični njemu, imati njegov obraz(inače naše molitve dočekuje đavo i trlja ruke). Dakle neophodan je preobražaj. A preobražaja nema bez pokajanja. Veru bez pokajanja zovu Slepa Vera. Zato što bez pokajanja neće doći do promene uma i načina na koji razmišljamo,jer samo kroz promenu načina mišljenja mi možemo spoznati Božansku ljubav i shvatiti je. Samo tako možemo VIDETI kakav je Bog u svojoj dobroti.

    Kroz pokajanje mi spoznajemo Boga, vidimo ga svojim duhovnim očima i naša vera više nije slepa. Jer kaže se negde u Sv. Pismu: Demoni veruju i strepe. Demoni veruju u Boga ali ne mogu ga spoznati jer je njihova vera slepa. I ovde dolazimo do toga otkud toliko različitih tumačenja Biblije: Ljudi pokušavaju intelektualno da razumeju šta to Biblija govori, da razmišljajući shvate.

    A budući da nisu spremni da čine dobra dela to ostaju slepi za pravu poruku koja je u njoj vešto skrivena. Oni izgrade neku svoju filozofiju i o njoj govore; I budući da su to inteligentna bića njihove priče su fantastično dobro osmišljene i zavode mnoge vernike. Vernike koji takođe nisu spremni da čine dobro i ljubav prema bližnjima.

    I tako svi ostaju u svojoj slepoj veri ubeđeni da su našli istinu. Većina ljudi i ne čita Bibliju već slepo veruje svojim autoritetima, nekim svecima koje je imenovala njihova crkva. Oni se pridržavaju ili ne pridržavaju pravila te crkve i raznim ritualima, i tako ostaju slepi u veri. A potrebno je čitati Pismo i činiti ono šta je Gospod govorio da se čini; i tek onda se može dođi do pravog razumevanja koje nije odraz slepila nego iskrene vere.

    Ista stvar se događa i u nauci; ljudi slepo veruju onome šta su u školi naučili, bazirano na radovima velikih imena nauke poput Ajnšatajna, a to ljudskoj misli pravi granicu preko koje u svojoj misli ne mogu preći. A malo je ljudi poput Đordana Bruna koji ne priohvataju autoritet zvanične nauke, koji nisu idolopoklonici, i svojim umom mogu da se vinu u visine.

    U nauci smo izgradili sistem idola, svetaca nauke i to znanje nas drži u tami zasnovanoj na našoj slepoj veri. Slepa vera je odlika lakovernih ljudi i nema nikakve veze sa verom iskrenih Hrišćana koji sve proveravaju gledajući kakvu to korist donosi njihovom životu